ZAGORO MOJA
Ante Tešija
Tri zastave „krun(idb)e Zvonimirove“!?
Mate Božić
U Solinu i Klisu, već po šesti put (počevši od 2014. godine), obilježila se obljetnica krunidbe kralja Dmitra Zvonimira – 8. listopada 1075., kada je opat Gebizon u ime pape Grgura VII. (nakon održane hrvatsko-dalmatinske pokrajinske crkvene sinode) u bazilici Sv. Petra i Mojsija u Solinu (današnji ostatci „Šuplje crkve“ uz rijeku Jadro) okrunio dotadašnjeg bana Dmitra Zvonimira kraljem Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije. Kada je to obilježavanje začeto, kao dio projekta arheološkog turizma „Regnum Croatorum“, spomenuti datum se (od 2001. godine) ujedno obilježavao kao Dan neovisnosti Republike Hrvatske. U međuvremenu (2019. godine) je isti praznički datum bio „zamijenjen“ državnim spomendanom – Danom hrvatskog sabora, dok se Dan neovisnosti „premjestio“ (sada također kao spomendan) na dan 25. lipnja.
Sudionici prvog obilježavanja krunidbe kralja Zvonimira na arheološkom lokalitetu „Šuplja crkva“ u Solinu 8. listopada 2014. godine; Povijesne postrojbe starohrvatskog doba prilikom posljednjeg održanog uprizorenja krunidbe na istom lokalitetu početkom listopada 2022.
No, dok su „izmjene i dopune“ državnih praznika i spomendana „tutnjile“ kalendarom, obilježavanje se svejedno nastavilo. Tako je 2016. godine preraslo u uprizorenje krunidbe uz sudjelovanje niza dalmatinskih povijesnih postrojbi starohrvatskog doba, a potom se manifestaciji, kojoj su se u međuvremenu pridružili i osnovnoškolci, priključila solinska gradska, a podržala je splitsko-dalmatinska županijska uprava. Od prošle godine (nakon održanog četvrtog uprizorenja krunidbe) ovaj događaj oživljene povijesti posvećen kralju Zvonimiru ima i svoj svojevrsni nastavak u „kraljevskom gradu“ Kninu – ponajprije zahvaljujući dugogodišnjim sudionicima obilježavanja i uprizorenja krunidbe, „Povijesnoj postrojbi kralja Dmitra Zvonimira“ (tj. Vitezovima kralja Zvonimira). Tako je bilo i u listopadu 2022.!
Sudionici prošlogodišnje i ovogodišnje manifestacije održane povodom obilježavanja dolaska Zvonimira i Jelene „Lijepe“ na kninsku tvrđavi kao kraljevsko stolno mjesto – „curia regis“ (Foto klub Knin i S. Bačić)
Naime, nakon što je krunidba kralja Zvonimira u Solinu uprizorena peti put (8. listopada ove godine), povijesne postrojbe su zajedno s „kraljevskim dvorom“ nastavile svoj put preko Klisa do Knina, gdje je 22. listopada po drugi put održan prikaz ustoličenja Zvonimirova dvora na kninskoj tvrđavi kao kraljevskom stolnom mjestu („curia regis“). Tom prigodom je krug oživljene povijesti starohrvatskog doba bio prošle godine nadopunjen kasnosrednjovjekovnim i ranonovovjekovnim povijesnim postrojbama i skupinama: „Kliškim uskocima“, Plesnom skupinom povijesnih plesova „Kontea“ i „Šibenskom gradskom stražom“, dok je ove godine sudjelovanje potonje povijesne postrojbe izostalo.
Jedina dva kamena natpisa sa sačuvanim imenom kralja Zvonimira: Baščanska ploča s početka XII. stoljeća i gotički natpis iz XIII. ili XIV. stoljeća, pronađen uzidan u crkvi Sv. Ante u Ostrovici u blizini Skradina
Tako je konačno ostvaren sretan spoj dviju manifestacija: obilježavanja Zvonimirove krunidbe u Solinu i Klisu („Krunom hrvatskih vladara“/Regnum Croatorum) – od 2014. godine, te prikaza ustoličenja Zvonimirova kraljevskog dvora u Kninu („curia regis“) – od 2021. godine. Međutim, nije samo suvremena oživljena povijest zaslužna za spomen na vladavinu kralja Dmitra Zvonimira. Takvih primjera nalazimo i u prošlosti… Uz tekst Baščanske ploče s početka XII. stoljeća (koja sadrži neposrednu uspomenu na doba Zvonimirova kraljevanja), iz XIII. ili XIV. stoljeća potječe natpis, pronađen uzidan u crkvi Sv. Ante u Ostrovici, koji također uključuje Zvonimirovo ime („…o. firma cuorum • rex Zonemeriu(s)…“). Da su se Hrvati sjećali Zvonimira i u kasnijim stoljećima svjedoče riječi hrvatskog plemstva upućene Ferdinandu Habsburškom 1527. godine, neposredno nakon izbora u Cetingradu.
Zidna slika koju je između listopada 1610. i prosinca 1614. godine izradio Marzio Ganassini (Città del Vaticano, Palazzo Apostolico, Archivio Segreto Vaticano, Piano Nobile, druga soba). Prijevod latinskoga natpisa na slici: „Dimitrije, Hrvatske i Dalmacije | knez, kojega je prvosvećenik Grgur Sedmi, | po poslaniku, kraljevskim naslovom odlikovao | godišnji danak blaženom Petru | obvezao se platiti“ (M. Ivanišević, „Barokna prosudba Zvonimirova krunjenja“, 2014.)
Osim toga, spomen na kralja Zvonimira sačuvan je tijekom minulih stoljeća i u likovnoj umjetnosti. Tako je još početkom XVII. stoljeća M. Ganassini prikazao krunidbu kralja Zvonimira na fresci koja se i danas nalazi na zidu Vatikanskog tajnog arhiva. U vrijeme nacionalnog „buđenja“ tijekom druge polovice XIX. stoljeća, motivi kralja Zvonimira i njegove krunidbe su bili osobito popularni. Zvonimirovo krunjenje je tada umjetnički prikazao hrvatski slikar Josip Franjo Mücke (oko 1819.-1883.), a 1878. godine i njegov učenik Ferdinand Quiquerez. Zanimljivo je kako su ti prikazi krunidbe, nastali u duhu nacionalnog romantizma, u svoju likovnu simboliku uključili i zemaljske grbove Hrvatske i Dalmacije na zastavama, kojima nema traga na vatikanskoj fresci s početka XVII. stoljeća – na njoj se ističe samo purpurna zastava s papinskim znamenjem!
„Krunjenje kralja Zvonimira“ – litografija nastala tijekom druge polovice XIX. (autor Franjo Josip Mücke), na kojoj se u gornjem lijevom kutu ističu zastave Dalmacije (polje s tri leopardove glave) i Hrvatske (crveno-srebrno šahirani štit) u rukama dvorskih stjegonoša
Naime, dotadašnji zemaljski grbovi (osobito zemaljski grb Hrvatske) su upravo tada, usporedno s oblikovanjem i jačanjem narodne svijesti, stjecali važnost najistaknutijih nacionalnih simbola, pa nije čudno što ih u to vrijeme nalazimo uklopljene i na umjetničkim prikazima krunidbe kralja Zvonimira s početka posljednje četvrtine XI. stoljeća, iako im u tom povijesnom kontekstu uopće nije bilo mjesta. Naime, ne samo da spomenuti grbovi, odnosno heraldička znamenja Hrvatske i Dalmacije tada nisu postojala, nego ni heraldika kao fenomen uporabe grbova još uvijek nije bila formirana. Prema tome, unatoč općeprihvaćenom mišljenju i navedenim primjerima povijesnog slikarstva, posve je sigurno kako se prilikom Zvonimirove krunidbe u Solinu ili na Zvonimirovu dvoru u Kninu nije vijorila zastava sa šahiranim poljima grba Hrvatske ili leopardovim glavama grba Dalmacije. Iako ta simbolika doista pripada istom prostoru, pojavila se u sasvim drugom vremenu…
„Krunidba kralja Zvonimira“ – djelo hrvatskog slikara Ferdinanda Quiquereza iz 1878. na kojem se, također u gornjem lijevom kutu, uočava crveno-srebrni šahirani grb Hrvatske na crveno – bijelo – plavoj zastavi
Ukoliko pogledamo u prošlost, Knin se od prvog spomena u povijesnim izvorima (sredinom X. stoljeća) nalazio u sastavu Hrvatskog Kraljevstva: prvi put se spominje pod imenom „Tenen“, kao grad i središte jedne od hrvatskih županija – kninske županije (kako navodi bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet u svom djelu „De administrando imperio“). Osim toga, smatra se kako se u Kninu nalazio kraljevski mauzolej Trpimirovića, vladarski dvorac („castrum“) i dvor – povremena prijestolnica hrvatskih kneževa i kraljeva tijekom IX., X. i XI. stoljeća. O tome svjedoči i niz sačuvanih natpisa na kamenim spomenicima, uključujući i Muncimirov iz 892. godine.
Rekonstrukcija nekadašnjeg izgleda sakralnog kompleksa na arheološkom lokalitetu „Crkvina“ u Biskupiji kraj Knina: tijekom prve polovine IX. stoljeća tu je podiignuta bazilika Sv. Marije većih razmjera koja je ujedno služila kao mauzolej jedne hrvatske vladarske obitelji. U XI. stoljeću u tadašnje Kosovo (današnju Biskupiju) smješta se sjedište hrvatskog dvorskog biskupa („episcopus chroatensis“) koji se oko 1040. godine javlja u pratnji hrvatskog kralja
Također, zanimljivo je kako je u prvoj polovici XI. stoljeća u Kninu bila osnovana biskupija, a njeni poglavari su nosili naslov „biskupa hrvatskog“ („episcopus chroatensis“). Nakon utrnuća vladarske kuće Trpimirovića krajem XI. stoljeća, biskup koji je svoje sjedište imao u Kninu ponekad se nazivao „hrvatski“, a ponekad „kninski“. Kada se 1185. u Splitu održao pokrajinski crkveni sabor kninskoj biskupiji su određene nove granice, dok su kninski biskup i njegov kaptol nastavili uživati poseban ugled i za vrijeme Arpadovića, Anžuvinaca, Luksemburgovaca i drugih vladajućih dinastija. Tako je biskup imao svoje dvore i u Cazinu (u današnjoj Bosni i Hercegovini), a kninski biskup Andrija Tuškanić zauzeo je počasno prvo mjesto među potpisnicima Cetingradske povelje iz 1527., kada je Ferdinand Habsburški bio izabran za hrvatskog kralja.
Ostatci kninske katedrale Sv. Bartolomeja s tvrđavom u pozadini, (fotografija nastala prije 1927.); Knin i katedrala s kninskim Kapitulom na karti šibenskog zaleđa nastaloj oko 1522. (autor: M. Pagano)
Osmanlijska vojska je 1420. godine prvi put napala Knin, a osvojila ga je 1522., pa je Knin tada ušao u sastav Osmanlijskog Carstva. Dok se Knin nalazio pred neposrednom turskom opasnošću, tj. tijekom druge polovice XV. stoljeća, a osobito nakon propasti Bosanskog Kraljevstva 1463. godine, provale Osmanlija na područje Hrvatsko-dalmatinskog Kraljevstva su učestale, posebno u krajeve južno od Gvozda. Tamošnje plemstvo je u tom razdoblju svoje nade u obranu od sve jačeg pritiska Osmanlija sve više polagalo u moćne Habsburgovce kao aktualne rimsko-njemačke careve, a sve manje u slabašne Jageloviće (Vladislava II. i Ludovika II.) kao svoje legitimne vladare.
Otisak pečata Kraljevine Hrvatske s Cetingradske isprave o izboru Ferdinanda Habsburškoga za hrvatskog kralja (1. siječnja, 1527.); rekonstrukcija srebrno-crveno šahiranog uzorka na kvadratnom štitu grba
Upravo nakon katastrofalnog poraza u bitci s Turcima na Krbavskom polju 1493. hrvatsko plemstvo južno od Gvozda budućem caru Maksimilijanu I. Habsburškom sa sabora održanom u Bihaću početkom travnja 1494. godine šalje pismo u kojem od njega očekuje pomoć i ističe svoju mukotrpnu obrambenu ulogu „tvrđave“ u borbi protiv Osmanlija, što je izraz kojeg će hrvatski plemići od tada redovito ponavljati tražeći pomoć od zapadnih vladara. Tako se 1494. u pismima tada odaslanim papi i rimsko-njemačkom vladaru plemstvo tadašnje Hrvatske naziva „kulom“ i „predziđem kršćanstva“ – „antemurale Christianitatis“.
Dva najstarija prikaza šahiranog grba Hrvatske: s početnim crvenim poljem iz Bolzana – oko 1494. i s početnim srebrnim (‘bijelim’) iz Innsbrucka – 1495. (“HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest”, 2021.)
Na Maksimilijanov odgovor nije trebalo puno čekati. Naime, već 24. studenog 1494. budući je car poslao pismo staležima Carstva za predstojeći sabor u Wormsu u kojemu ponavlja hrvatske molbe za pomoć i Hrvatsku naziva „vratima i štitom“ („porten und schilt“) kršćanstva i njemačkih zemalja, imajući pritom u vidu vlastite nasljedne pokrajine: Kranjsku, Štajersku i Korušku, kojima je Hrvatska doista predstavljala posljednji preostali bedem i prvu crtu obrane od Osmanlija.
Slijed oblikovanja hrvatskog grba sa šahiranim poljima u habsburškoj pretenzijskoj heraldici od Krbavske bitke do prvih grbovničkih prikaza (“HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest”, grafički izradio Kristijan Kuljiš)
Prikaz tvrđave/obrambenog zida kao slikovitog simbola Hrvatske izložene neprestanim napadima Osmanlija tijekom druge polovice XV. stoljeća (u kontekstu aktualne europske protuosmanlijske borbe: „predziđe kršćanstva“ – „antemurale Christianitatis“) bio je, vjerojatno pod utjecajem Maksimilijana Habsburškog, početkom posljednjeg desetljeća XV. stoljeća heraldički oblikovan u šahirana polja postupkom likovne redukcije i stilizacije, tako da se zidni raster likovno „pretvorio“ u šahiranu plohu s pravilnim kvadratima. Tako je konačno formirana hrvatska „šahovnica“ – tj. tako popularno (i ujedno pogrešno) nazivani grb Hrvatske.
Crveno početno polje grba na zajedničkom pečatu cara Maksimilijana i njegova unuka Karla (1506.-1519.); Srebrno (‘bijelo’) početno polje grba na Karlovu pečatu španjolskoga princa (1516.-1519.)
Heraldički triptih Jana van Battela izrađen u čast Maksimilijanova unuka Karla V. kao španjolskoga kralja. Mechelen, 1517/18. (© Museum Hof van Busleyden, Mechelen); Grbovi Dalmacije i Hrvatske na lijevom dijelu triptiha – “HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest”
Period od 1493./1494. (kada je šahirani grb Hrvatske vjerojatno nastao) do 1522. kada se Knin našao u sastavu Osmanlijskog Carstva bio je ujedno i ključno razdoblje oblikovanja hrvatskog šahiranog grba – prvog službenog heraldičkog znamenja Kraljevine Hrvatske, te su primjeri njegove tadašnje uporabe ne samo brojni nego i široko rasprostranjeni europskim kontinentom. Također, treba istaknuti kako je Knin (uz Zagreb) u razvijenom i kasnom srednjovjekovlju bio svojevrsni glavni grad Hrvatsko-dalmatinskog Kraljevstva: od XII. do XIV. stoljeća u Kninu i Zagrebu naizmjence su stolovali hrvatski herceg i ban, a u Kninu (uz Nin i Bihać) su se redovito održavali i sabori za krajeve južno od Gvozda.
Prikaz Mohačke bitke 29. kolovoza 1526. godine u VII. knjizi djela Johanna Jakoba Fuggera „Ehrenspiegel des Hauses Österreich“. Augsburg, 1559. – “HRVATSKI GRBOVI geneza – simbolika – povijest”
Maksimilijanov nasljednik Ferdinand Habsburški je iste godine kada su Osmanlije osvojile Knin (1522.) na državnom saboru Svetog Rimskog Carstva u Nürnbergu istaknuo kako „viteški kršćanski narod“ Hrvata „poput štita“ stoji ispred Štajerske, Koruške i Kranjske, te cijele Europe i zapadnoga kršćanskoga svijeta. Pritom je za Hrvatsku također upotrijebio izraz „predziđe“ (njemački: „zwingermaurer“). Na tom istom saboru knez Bernardin Frankapan je održao glasoviti govor u kojemu je molio okupljene staleže za pomoć u obrani od Osmanlija, napominjući kako je „Hrvatska štit i vrata kršćanstva“. Naposljetku, Bernardinov sin Krsto sljedeće je godine (kada je Knin već bio u osmanlijskim rukama), u govoru pred papom Hadrijanom VI., nasljednikom Lava X., ponovio uvriježenu metaforu o Hrvatskoj kao „predziđu“ i „dverima“ kršćanstva…
Veduta Knina s kraja XVII. stoljeća; Baltisera Faleti (Zbirka zemljovida i atlasa NSK)
„Regnum Croatorum“ – zajednica za populariziranje hrvatske ranosrednjovjekovne oživljene povijesti
U četvrtak, 3. studenoga s početkom u 19:00 član Udruge „Toma Arhiđakon“ te Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva, mag. educ. filozofije i povijesti Mate Božić održat će izlaganje iste tematike: „Hrvatski grbovi – geneza, simbolika, povijest“ o nastanku, oblikovanju i uporabi hrvatskih zemaljskih grbova od sredine 13. do kraja 17. stoljeća, kako je razjašnjeno u istoimenom koautorskom djelu (i sveučilišnom udžbeniku) objavljenom početkom 2021. zahvaljujući Hrvatskoj sveučilišnoj nakladi, Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“. Izlaganje će se održati u Nadbiskupskoj palači u Kaštel-Sućurcu u okviru programa Mjeseca hrvatske knjige 2022. u Gradskoj knjižnici Kaštela.
