UBOJICE MEĐU NAMA
Povodom zadnje tragedije koja se dogodila na Braču
Nema gore vijesti koju može dobiti neki roditelj. Većina roditelja ne spava dok su im djeca vani, baš iz straha od ovakve vijesti.
Zamislite samo, reći takvu vijest nekom roditelju usred noći, u ranim jutarnjim satima.
I onda saznaju da im je dijete stradalo od nekog obijesnog pripadnika “zlatne mladeži” u BMW-u koji nije znao što bi sa sobom od tih silnih deviza, skupih auta i statusnih simbola, pa su od svih mogućnosti koje imaju odlučili ubijati tuđu djecu po cesti?
I onda sve te tužne poruke, stihovi, utrke posvećene preminulima.
Sve je to dirljivo, ali hoće li to otkloniti uzrok?
Zašto je uvijek u tim tragičnim pričama glavni egzekutor BMW kojim upravlja neko razmaženo derište kojeg roditelji nisu znali drugačije odgojiti osim da bude materijalist po štetu sebe i drugih? I to derište je sin ili kćer “utjecajnih” roditelja. Utjecajnih na sve osim na svoju djecu koja uibijaju po cesti.
Dali su im smrtonosno oružje, statusni simbol materijalističkog načina života. I to oružje uvijek nekako zaštiti baš njih, a ubije drugu djecu.
Možeš li normalno živjeti znajući da su ubio nekog i uništio više života? Čak i ako ne završe u zatvoru, moraju živjeti s tim. Ali ako ih društvo i pravni sistem ne kazni, opet neće biti posljedica. I neki budući potencijalni ubojice neće vidjeti na tuđem primjeru da se takvi zločini kažnjavaju. I smrtonosni krug će se nastaviti, sve dok sustav ne počne ozbiljno kažnjavati počinitelje.
Svi roditelji strepe da se to baš njima ne dogodi – da njihovo dijete ne uđe u taj smrtonosni BMW kojim upravlja razmaženi budući ubojica.
Ne može se svima dogoditi
Svi govore da se “moglo svima dogoditi”. Moglo se svima dogoditi da naprave fatalno krivu procjenu i uđu u taj BMW, ali ne može se svima dogoditi da voze 120 po uskim otočkim cestama sa drogom i alkoholom u krvi kao potpuni kamikaze. To nije nesreća, to je ubojstvo iz nehaja.
Subota navečer je i sve izgleda tako pozitivno, nitko ne pomišlja na tu stravu.
Ali događalo se, događa se i događat će se. bez obzira na sve srcedrapajuće poruke koje se sada odašilju u virtualni svijet, zaboravit će se, i opet će netko ući u neki BMW.
Iako su posljedice tako strašne, opet će se dogoditi. I to zato što počinitelji/ubojice/egzekutori prođu neokrznuti prvo iz same nesreće, a onda i od sudova i pravnog sistema.
Zašto su mediji puni nekih slučajeva, a neki drugi slučajevi se prihvaćaju kao da je to “sudbina”? Istina, ishod ove nesreće se ne može promijeniti, ali može se promijeniti neki budući ishod.
Roditelji – tajkuni su možda najodgovorniji u ovom smrtonosnom lancu. Oni kontaminiraju cijelo društvo tako da svojim potomcima daju statusne simbole iz čiste iskompleksiranosti. Možda zato što oni sami nisu vozili BMW kad su imali 18, pa njihova djeca hoće.
Potomci 200 radioaktivnih obitelji
Njihov odgoj je opasan. Sinovi i kćeri “utjecajnih roditelja” izrasli su u obijesne narcisoidne individue odgojeni da misle da su bolji od drugih. Oni su hodajuće tempirane bombe. I uvijek taj BMW ubija ljude, kako je to tako rijetko Clio, Golf ili Jugo? I ovakvi zločini se ne kažnjavaju jer ih počinjavaju povlašteni, potomci “uglednih obitelji”.
Sinovi i kćeri su produkt moralne iskrivljenosti svojih roditelja koji su se osigurali svoj društveni položaj, a zapravo su dno dna. Ali, nikad se nije lako pogledati u ogledalo.
Ako su uništili nečiji život i još posredno nekoliko života, zašto bi nastavili živjeti kao da se ništa nije dogodilo?