S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

UPOZNAJ SAMOG SEBE DA BI DRUGIMA SUDIJA

Ante Tešija

 |  lis. 9, 2019

SRITAN VAM DAN NEZAVISNOSTI

Mnogi hrvati pojma nemaju koji je jučer bija blagdan. Svaki četvrti zna.

Da nije mavanja zastavon Vlade Šeksa na Markovom trgu ni nakon podne ne bi doznali.

Ali ja san se uživija u direktan prenos „Dan otvorenih vrata Sabora“, gdje obični smrtnici postavljaju pitanja, obična i prosta, na koje domaćini nemadu odgovora već pokupe papire pa će, eto, vidit.

Uživija san se. I zamislija ovo.

-Izvolite gospodine Tešija, postavite vaše cjenjeno pitanje.

-Poštovani saborski zastupnici, poštovani predstavnici vlade, gospođe i gospodo, moje pitanje je sasvim jednostavno i molim da mi ministar državne imovine odgovori. Gospodine ministre, i predsjedniče vlade, pitam. Zašto se oduzeta imovina na nezakonit način 1949 godine, za vrime totalitarnog komunističkog sistema, oduzeta mom pokojnom ocu, da se danas, nakon što škola ne radi, razrušena je i nema dice, sudskim putem pokušava nanovo oduzeti i pokloniti vašem koalicijskom partneru uz enormne sudske troškove koje moran podmirit jer san se usudija suprostavit.

-Gospodine Tešija, razuimili smo vas te vas molim da papire predate ministru koji….

-Gospodine Jandroković, i bivši Marić, otprije dvi godine, i ovi današnji ministar imadu protokolirane papire po ovom pitanju no odgovor nikako da stigne.

-Morate bit strpljivi.

-Mužu, šta ne jedeš, oladit će ti se juva. Šta si se zamislija?- prene me žena.

-Nako, padaju mi pizdarije na pamet.

-Gospe moja, što stariji sve luđi.

Sritan Vam dan neovisnosti. Ako ste neovisni.

STUDIJSKI IZLET U ČAST DIKTATORU

Diktatori su očito povjesne veličine koje ne robuju zaboravu.

Zašto je u prirodi čovika zanimanje za te monstrume lišene osjećaja za demokratsko?

No ni svi diktatori nisu za u istu vriću. Postoje oni od zanata i oni ko repromaterijal povjesnim zanatlijama. Raznolikost je očita, no sama rič „diktator“ baca crno „svitlo“ na njihov život i vladanje. Interesantno je da se danas, na odmaku silno velikog razdoblja, slave pusti kraljevi, bani, knezovi i carevi a da se ne analizira što su oni to, pobogu, zapravo radili. A radili su pizdarije kako bi zaštitili svoje dvore i svoju „plemenitost“. Vladali su nad robljem, iskorištavali ga maksimalno, a da se glava otkotrlja u jarak nije tribalo puno za razmišljat.

Mladost triba učit o tim povjesnim činjenicama. Na istinit način. Kako stvari stoje, dubrovačka mladost će krenut na studijsko putovanje u Španjolsku kako bi se upoznala sa znamenitostima te predivne države.

No bode oči jedna adresa gdje će bit upućeni a ona je ništa više ni manje neg’ grob diktatora Franka. Šta im to znači i kakovo će bit objašnjenje, još se ne zna, no da se tu fulalo nitko me ne može uvjerit.

Bože, oće li krenut i stazom našeg presidenta HNS-a pa odat počast jednom poznatom podstanaru madridskog groblja?

BEZNAČAJNOST U GROTLU PROFITA

Žaj mi je onog mladog kapetana iz Šibenika. Njega i svih mornara koji su svoju zlu sudbinu iskusili u ledenom Atlantiuku. Trka za profitom, bolja zarada i lakoća neodgovornosti koštali su ih života. Daj Bože da se varam.

Krnitiju koja nije ni za brački kanal, olako su uputili u nevrime, da odnese mlade živote u nerazumnoj odluci onih koji svoju guzicu griju na kopnu, u teplini i na sigurnom.

Postoje dokazi kako su splavi iskorištene te da su se skoro svi ukrcali u njih, no prekinula se potraga kako svjetske guzonje nebi potrošile previše novca za „nebitno“. Jer, njima su ti mladi životi nebitni. Ko ambalaža ispijenog piva, ko trula banana, ko srdela….

Di su sada naše vođe koje u svakon prilici ističu svoj značaj pred svjetskim institucijama? Zašto nisu u trenu preokrenuli stvar i uputili sva raspoloživa sredstva u potraga, jer je ljudski, dok ima nade i šanse, da se akcija ne prekida. Peticija i javnost su obavili njihovu zadaću.

Sumnjate li da bi se potraga prekinula da je kapetan iz Velike Britanije, Holandije, Danske, Njemačke ili Italije?

A ja san silno ponosan na naše kanadere kad priskaču u pomoć okolnim državama di plamen guta prostor.

Očito smo samo patrljak Država na karti, i u zajednici, kojon pripadamo.

OPSADNO STANJE LJUDSKOG UMA

„…počinje sigurnosna akcija od tri milijuna novca! Na nogama tisuće ljudi, prostor će se nadzirati iz zraka, dronovima i helikopterima, s mora ratnim brodovima. Policija objavila i kakav se incident tu dogodio ovih dana…..“

Sigurno ste iz prve pogodili di se ovo događa. Ako nije bliski istok onda je zasigurno negdi u Afrci, latinskoj americi a možebit i u južnoj ili u Afganistanu.

A najvirovatnije je na Zapadnoj obali blizu Palestine.

E, zajebali ste se.

Nije ta Zapadna obala već sjeverna obala koja se naslanja na Spinut i Marjan.

Je,je, dobro ste pročitali. U četvrtak se vodi veliki boj između hrvata i mađara. Veličanstveni boj za ić u druge bitke na drugim meridijanima.

Tri miljuna kuna za tri boda. A vi zdravstveni i prosvjetni radnici u čudu se čudite da nema novca za povisit vaše mizerne plaće.

Srićon da nije na bojišnici reprezentacija Srbije.

TRAŽITELJI SMISLA NA ZAPADNOJ

E kad bi ja zna normalno šetat i držat se svog posla. Mora san priko Zapadne obale ( ćeri Karepovca ) i u okice mi upadne, a kako i neće, grdosija od hotela Marjan u svom svojem jadu tranzicijskog švaleraja i propadanja.

Taj prvokategornik koji se rodija ’61, na znoju i trudu samoupravljača, taman kad mu i gazda, čami sam i čeka da mu svane. A bija je lip, i bit će nanovo, da bi ga na hohštaplerski način zajednica dala u „prometovanje“ buzdovanima bez vizije i smisla.Čitaj, švercerima našim bogatstvom.

Posebno me privukla jedna crtica na njegovu betonskom pročelju, ispisana velikim plavim slovima; TRAŽITELJI SMISLA.

U prvi mah nisan peška poruku, no nije tribalo puno koraka pa da shvatim što je nepoznat netko tija poručit.

Zaista, ima li potribe tražit smisao, u ovom i sličnim poduhvatima koje su poduzimali, i poduzimaju, akteri našeg galopirajućeg propadanja.

No mora se priznat jedno. Da nije hotela ne bi bilo ni uređene zapadne obale.

Eto, pronađoh smisao?

PRAKSA EKO NEKAŽNJAVANJA

Osjetljiv san na ekološko stanje prostora u kojem živim. Šporkica je sastavni dija naše svakodnevnice. Nema koraka a da ne zabasaš u carstvo otpada kojeg je netko odložija di mu je najlakše i di ga nitko ne vidi.

Ali jednog rođu uvatila kamera kako se ita sa gnjilim gredama priko ograde nikog mosta i uredno se udaljuje, valjda kontajući da je obavija važan zadatak.

Čitan da se izvinjava, da je sve pokupija i odnija na drugo misto.

Ne bi se kladija da potom nije pazija gleda li ga itko i snima, te da su grede našle drugi „apartman“.

I naš Grad ima pusto lokacija za otpad „po noći“. Silno me nervira, usput predlažen, što ne vidim lokacije sa velikim kontejnerima za glomazni otpad. Postavite ih, uspjeh će bit zagarantiran.

Još jedna tradicija u našem gradu me zbunjuje. O tomu san već pisa. Postoji enorman broj privatnih parcela na kojima stanuje mini Karepovaci. One su u užem centru stanovanja. Zašto Grad, putem komunalne službe ne evidentira takova stanja, pronađe vlasnika-posjednika i krene sa miroljubivim dogovorom. Nakon tih iscrpnih nuđenja ostaje neko drugo rješenje koje se opasno češe o žep.

Privatna parcela ne znači pravo na privatni interes koji nije na liniji zajedničkog i dozvoljenog. Ako ju ne moš dovest u red, znači da ti ne triba.

Upravo se u Splitu, sa privatne parcele, srušila debela, šuplja, koštela i oštetila tri automobila parkirana iza ograde. Triba li tu objašnjenje.

Krenite, za to ste odabrani i plaćeni.

IMOVINSKE KRATICE

Odlazak u političke vode, vodi ka obvezi ispisivanja imovinski kartica. Potpuno ispravno jer ako si zajunija da sebe dadeš u upotrebu za dobrobit domovini, znači da si iskren, otvoren, moralan i obećavajuće poželjan.

Tu nema nikakvih zamki. Taj tvoj izlet je dobrovoljan, a dobrovoljnost nalaže da budeš bez dvojbe izabran jer ti sam želiš da ti se vjeruje.

Nastranu sad što se iz tih kartica vidi enormno bogatstvo, nastranu i način stjecanja, no nikako da ide nastranu zatajenje bitnih stavki na toj kartici. „Nebitnih“ za ispisivača. Ili druga akrobacija sa milijunskom imovinom na sinu ili kćeri od dvadesetak i kusur godina nudi sumnju na ispisivaču kartice.

Kod nekih, očitih, slučajeva ne radi se o imovinskoj kartici već o kratici.

SUPER TALENTI BESMISLENOG GUMBA

Ja san Vlaj, obožavan moju Zagoru i sve kamenite zavičaje jer osobno znan koliko patnje nam triba trpit da bi se dovatili normalnog za daljnje življenje.

Pišen, upravo će u tisak moj roman DERNEK kao posveta kamenu, kršu i kršnom dalmatincu iz moje dične Zagore.

Ugodno sam se iznenadija vidjevši šest kršnih baba iz Ljubuškog, hercegovačkih kamenih gena, na audiciji SUPER TALENTA, Nove tv. Bakice su super simpatične, inteligentne, hrabre i nadasve umiljate pokorile žiri sa sasvim običnim bećarac-gangom u rimovanoj formi, dotičući se istih sa pustom hvalom koja im se isplatila. Hecegovina je to rode moj. Odgojile su one svoje sinove i uputile ih nama u Hrvatskoj na služenje i „pomoć“.

Ja tu neman dvojbe. Ove, i sve druge babe sa krša, bi tribalo nagradit SUPER TALENTOM sa talentiranošću preživljavanja, otporom i nedokučivom snagom opstanka, a nikako zlatnim gumbom za prozirnu pjesmicu u zla Boga dosadnom ponavljanju. Živo me zanima šta će nam novog ponudit u daljnjim nastupima?

Hvala babama na prezentaciji, no nije li ovo primjer ruganja sa očitim talentima u ovom šou, što nanovo pokazuje i dokazuje kako je ona poruka sa betona hotela Marjan i ovdje potrebita za razmatranje.

RODE MOJ, JA BI TO TAKO

-Ova demokracija je nešto najgore?

-Misliš, ova koja je nas zadesila.

-E, e upravo ta. Ode može bit predsjednik države, Sabora i Vlade ko god oće.

-Nije baš ko god oće. Kog’ se izabere.

-Pa to i mislin. Dvi babe imaju veći značaj od recimo jednog doktora znanosti.

-A, glas je glas.

-Rode moj neb’ ja to tako.

-A kako bi ti to?

-Lipo. Vako. Natječaj. Jes’ razumija. Natječaj sa strogo postavljenin uvjetima. Pa se ti kume moj javi i prođi to.

-Bil’ objasnija?

-Vako. Tu spadaju i oni za Sabor, gradska vjeća, županijsku skupštinu i općinska vjeća. Za svako misto posebni uvjeti. Prvi je da imaš određenu školsku spremu. Drugo je da nisi kažnjavan njanci i saboraćajno. Treće je provirena imovinska kartica i podastri dokaze rode moj akoš fotelju. Četvrto, psiho test. Normalno i zdravstveni pregled. Onda da živiš na potrebnom području. Zatim da dadeš pisanu izjavu kako je sve što izjaviš istina, da nisi laga. I potpis kako neš krast na bilo koji način, a ako te ujte onda ima sve da vratiš oduzimanjem imovine pa…..

-I u zatvor.

-Jok rode. Nek iđe di oće. Još bi ga tribalo ranit, ličit i čuvat o našem trošku. Nikako to.

-A ko će se javit po tom uvjetima?

-Pošteni.

-A stranačka iskaznica, domoljublje, branitelji i komisija za izbor?

-Štaćemu iskaznica. Domoljub more volit kolok oće, ma uvjeti su uvjeti. Branitelji su se borili upravo za ovakav način, za ovakvu vlast. Komisija koja bira. Penzionirani intelektualci.

-Oni šta će brzo umrit?

-E, upravo ti.

Pa da nije korisno prisluškivat. Za nagradu san im platija turu.

-A koji si ti, ako se smi znat?

-Poklonik takovog sjajnog prijedloga.

PRIZNAJEN

Grinta san zbog bužanja moje Hektorovićeve ulice. Na vrime i način.

U ljudskoj naravi je grintanje kad misli da je ugrožen na bilo koji način.

Protestira san. Pa to je moje pravo.

Evo sad hvalin. Hektorovićeva ulica je po mojon miri uređena.

A moj prika Jerko misli da je to zbog mog grintavog pisanja.

Neš ti mene. Faktor za popizdit.