S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

USPJEH NIJE ONO ŠTO IMATE VEĆ ONO ŠTO JESTE

Ante Tešija

 |  pro. 15, 2023

SRAMOTA

Pročitah kako Caritas moli, kumi, traži, da mi dobro stojeći humanitarci odvojimo štagod šoldi i uplatimo na njihov račun kako bi oni to prosljedili na adrese siromašnih u Dalmatinskoj Zagori, da im nadolazeći blagdan bude dostojan čovika.
Uz apel su pustili članak ispovidi jedne siromašne obitelji gdje otac siromah, iznosi kako vodi dicu u javne prostore da bi se ugrijali????

Ne znan čemu ovi apel, ma znan da je jadno društvo u komu se to uopće može zamisliti a kamo li dešavati.

Di je Crkva? Di je ona pusta propovid o milosrđu i brizi za ugrožene? Di se izgubila jedna Božja zapovid?

Di su Država, Županija, gradovi i općine, socijalne službe i druga tjela kojima je to u opisu djelokruga rada?

Ja NEĆU uplatit na žiro Caritasa, iako tu ustanovu izuzetno cjenim, već POZIVAM jednu siromašnu obitelj da mi se javi kako bi im Božić i Novu godinu učinija dostojno čoviku.

Neka svaki dobročinitelj uradi isto te ovaj sraman čin prestaje postojati!

IMAMO LI SE RAZLOGA RADOVATI?

Naši životi su satkani od nadanja. Svatko od nas ulaže cilog sebe da bi mu, i porodici, bilo bolje a samim time i društvu u kojem živimo.

No, postoje preduvjeti. Oni koje to društvo izglasa, usvoji i nametne ko obvezu u formi zakona i pravilnika. Za te zakone valja da postoje društvene službe kontrole, upozorenja i kažnjavanja. Naprosto, ako to nije tako onda to društvo ima problem. A problem je i svakom pojedincu jer nered i bezakonje se dotiči svakoga bez iznimki.

Kako uspostaviti normalno stanje ako je demokracija isporučila mogućnost svakoj gnjidi da može postati nedodirljiva faca. Onog trena kad se načme sveto pravilo obznanjenog zakona i kad akter ostane neokriznut tada nastaje stampedo grabeži i sve postaje negativno moguće.

Demokratska borba za vlast je čin kojemu tepaju da nema boljeg. A jeli to tako? Bojim se da moja malenkost se sa tim ne slaže!

Zašto?

Iz prostog razloga što je trideset godina „uživanja“ demokracije viran podložak da san se uvirija u te velebnosti koje kao da nas obogaćuju, zapravo gnječe.
Dovoljno je bacit pogled unazad, na sadašnjost te nam biva jasno da ni budućnost neće stršit na bolje. Dovoljno je analizirat prožvakane face koje se na demokratski način ispljunilo, ali kojima ne pada na pamet ostat na smetištu već nanovo koriste čari na demokratski pogon i bivati akter medijskog šušura u cilju povratka na misto političke egzikucije.
Stara Hrvatska boljka, zaborav, pruža im solidnu potporu da mnogi i uspiju.

Kako tumačit da oni koji su zasrali sve čega su se dotakli, najednom nude nove vizije, projekte i sebe ko kadar garanciju.

Split je po tem pitanju na vrhu, Zagreb baš ne zaostaje.

Ko se ne sića malenih piončića, potrčkala, gazda negdašnje vlasti koji su programirani na daljinski i koji određuju novu turu zadaća a mediji u nedostatku bombastični tema, željni pažnje, hrle da i njihove fejs statuse turaju na naslovnice ko mudro štivo.

Sad znaju „kako triba“ a prije u njihovu mandatu „to nisu znali“.

Nije problem u njima već u nama koji biramo, ako zaborav ovlada našim tintarama.

ŠTO JE TO PRAVO NOVINARSTVO

„Novinar je onaj koji kroz svoj medij plasira hrabro i samo istinu. Koji ima hrabrost reći ono o čemu drugi šute. Sve ostalo je reklama, šund, kriminal i čisti lopovluk.“

Tako nekako zvuči prevod izreke čuvenog Orvela.

Ovo što se kod nas dešava gdje prozor u svjet kreira imiđ o liku i djelu pojedinca, i partije, koji prosipaju javni novac u đepe „imformatora“ sa terena, u formi tobožnje suradnje, spada pod temu društveno kaznenog obračuna.

Novinar se ne postaje olako, silno obrazovanje i ljudsko oblikovanje su bitni preduvjeti da obavljaš tu izuzetno časnu ulogu u društvu.

Novinar je spona između vlasti i naroda. Novinar je uz to i vrstan tumač, sposoban da uz objašnjenje dade svoju analizu, riješenje, potkovano sa silno puno činjenica koje su plod njegova istraživačkog gena.

Bez novinara i novinarstva u svakom društvu bi carevalo bezakonje i komotan put ka vlasti ako si u prilici da pritačeš iz državne u privatnu kasu. Bez novinara bi sve bilo ovijeno crnilom u funkciji nečijeg „svjetlog“ puta.

„Novinare“ u bivšem sustavu je na uzdi držao strah, u demokraciji to čini lova koja „pliva“ mutnim kanalima.

Lik i djelo je teško istinski iskovat, no „liku i djelu“ u današnje vrime to naprosto nude silne „umjetničke“ ekipe koje sebi tepaju novinarstvo.

Čast je obično preduvjet siromaštva. Sve drugo namiguje na korist.

KAD OŠ PA SE ZAJEBEŠ

Ne znan zašto meni, ma drago mi je što je netko nepoznat posla dokumente kojima ministarstvo pravosuđa poništava jednu sjednicu općinskog vijeća Muća, kao protuzakonito održanu te je tako poništija i sve odluke koje su na istoj donesene.

Nikakva šteta, dalo bi se reć, ma jedna odluka će izazvat malo veći nered jer se dotiče i grada Solina.

Naime, donesena je odluka u vezi dječjeg vrtića, te su tako sve radnje okolo novog statusa sada ništavne.

Kad se uzme u obzir da je upravo zbog tih radnji pukla koalicija vladajućih u vijeću, tada je izvjesno kako mi za dugo nećemo svidočit oporbenim snagama u našem gradu. Interes je poždera ovu i ubija mogućnost da se isto još jednom desi.
A priznat se triba da bez oporbe i nije neka demokracija na djelu.

OTRUJ I VLADAJ

Informacije su škrte ako nisu kadre putovat javnim prostorom, ako ostaju u vidokrugu događaja negdje na periferiji.
Najnovija vjest koja je mogla lako ostat u kvadru nekih susjednih farmi i brzo bit zaboravljena da nije novinara.

Ovako saznasmo, na zgražanje, kako je neki lola u silnoj želji dominacije, i koristi, pristupija sasvim jednostavnom načinu „riješavanja stvari“. Naručija puste kese otrova za stoku, krave, i sasvim lagašno ušeta u dvore konkurencije te istresa pred nepoželjnu kravlju gubicu.

Da ne bi slučajnog pogleda zaduženog za site krave, na sadržaj, odoše one sa svojim mlikom pod ledinu.

Luđak je, pišu mediji, član HDZ i pod hitno je izbačen iz stranke. Sad bi bilo najlakše to zlo natovarit na stranku no to je pucanj u prazno jer jedina negativnost koja se može njima, i bilo kojoj drugoj stranci, natovarit je bezglavo primanje u članstvo iz čisto matematičkih razloga. Svaki idiot može doć, uzest člansku i probijat svoj put ka uspjehu. Ne uzimaju oni članske iz ljubavi u ideologiju, čuj ideologiju, već zbog kese koju valja napunit.

MATICA I TRUTOVI

Rado učestujem na natječajima, nerijetko bivam i nagrađen, a to je ono što pisca drži u aktivnom pogonu.

Natječaji su oblik takmičenja u stavljanju svog djela prid oči stručnjaka kako bi ste i sami bili u čistu, vridite li ili ne. Natječajne komisije tribadu čuvat svoj status posebnosti jer ako se uvuče i mala sumnja onda to seli na stranu gore iznesenih stavova.

Matica Hrvatske je po prvi put raspisala natječaj pod naslovom „ Zavičajna književnost“, nudeći autorima šansu da njihova djela ocjene stručna lica a uz to da im se djela ukoriče.

Danas je lakše napisati djelo od ukoričenja. Iz poznatih razloga.

Ima li autor šansu, i pravo, posumnjat u ispravnost odabira i postupka biranja?!

Normalno da ima. Uvid u radnje i transparentnost su uvjet kako je sve ispravno i kako se odabranima može od srca čestitat.

Trošak učešća nije mali. No taj rizik nije nametrnut. Sami uvjeti natječaja i obrazloženja su se u konačnici pokazala kontradiktorni. Objavi se jedno, postupa se drugačije.

Bitno je za reći, a ja uvijek kažem bez trunke obuzdavanja, da je ovaj prvi izbor za mene učesnika ujedno i zadnji.

Ne umišljam da sam triba bit odabran no znam da se nešto jako dobro zakamfuliralo.

Sve se držalo u tajnosti. Obavjesti su stizale na čudan način. Izvjestiše nas da su dobitnici šifre.

Šifre se našle u savršenom prostoru jednog muzeja, održaše se govori, domjenak u rangu osrednjeg pira što ukazuje da su možda u njemu i onih 10 eura koje smo morali uplatit. Moran priznat da mi je stomak izazva čudnu nelagodu kad san sazna koje su se delicije gutale uz bibite dostojne naklona.

A po ljudskom pravilu su nas, sve učesnike, morali izvjestiti poimenično o kojoj se komisiji radi, tko su pobjednici a nama poslati papirić zahvalnicu za učešće i pozvati nas na svečanost proglašenja pobjednika uz uručenje tiskanih pobjedničkih djela.

No dovoljno je jedan običan novinski osvrt uz priložene slike da biva sve jasno.
Na djelu je koalicija u našoj Županiji te se ovaj svečani skup može usporedit sa;
Izbornon skupštinon DP-a.

SPORAZUM U ŠAKAMA

-Alo Šime, ode Štef.
-Koji Štef?
-A Boga ti draga, Štef iz Bed Bojsa. Ol mi ne pripoznaješ glas?
-A prin bi ti pripozna šaku. Šta ima?
-Čuja san se sa Ozrenon iz Osijeka i Renaton iz Rijeke i mišljenja smo da bi tribalo da sklopimo neki sporazum, ugovor, kaj ti ga ja znan.
-A u vezi čega?!
-Pa da se više ne mlatimo palicama, šipkama, bokserima, nožima i pištoljima već da se naši obračuni drugačije organiziraju.
-Rec’ kako?!
-Fino. Bez troška i skupih operacija a i policijskih privođenja, prijedlog je da samo rade šake.
-U ime isusovo. Koja sjajna ideja. Pristajem, svoje ću obavjestit i rado stižemo na derbi a na tebi je da odrediš misto. Radujen se našem velebnom bratskom susretu.
Blažena čelična Ledy. Molim tv kuće da upriliče direktan prenos.

MUĆ I MUĆKALICA

Ja ne volin lopuže, lažljivce i lažne veličine.
Ko što san i dosad iznosija, demokracija je sve razjebala.

Ovi likovi koji su nam zauzeli politički prostor, NE SVI, do te mire su nas unazadili da čovik ne smi bit mutav i šutit.

Udruga Podnosvilajskih sela je teški rat vodila sa HC-om, ŽUC-om, i drugim odgovornima okolo stanja prometnica ispod Svilaje. To više ne liči na ništa. Samo idiotsko krpljenje. Danas kad se voziš tim putevima moraš izvodit slalome da sačuvaš svoje vozilo.

Već dolaskom u Muć, a naročito u Prugovo, Općina Klis, ulazite u drugi svjet nedostižnosti.

Tko je kriv?

Načelnik Općine Muć! Jasno i glasno. On je načelnik naše općine i dužnost mu je da se podjednako brine za cijelo područje a ne samo tamo di je koncentrirana većina glasačkih grla.

Da je tomu tako svidočija san stanju općinskog uređenja puteva koji su zarasli u žbunje i postali skoro neprohodni. Netko silno nebitan je toliko unakazija stanje da bi bilo bolje da nam nisu pomogli. Sve kud se prošlo nekim nepoznatim strojem su skršili zalazeći i u privatne parcele. Dobro bi bilo da se javno objavi račun za tu uslugu.

Dok ovo pišen sa ekrana, iz sabornice, čujen glas koji na upit, zašto u nekom mjestu nema vode i kanalizacije, odgovara. Doslovno ovako.

„Slušajte poštovani kolega na tom području živi jako malo stanovnika te nije pametno, ni potrebno, trošit sredstva na njih.“
Netko je jednom izjavio, a načelnik demantirao, da je rekao.

„Jeftinije je ove ispod Svilaje raselit nego im nešto udovoljit.“ Izvinjavam se ako je laž, no postupci nas uvjeravaju da se tako radi.

Dokle?!

A spominjati itanje spomen ploče žrtvama fašizma u smeće, čak postaje opasno. Tu profitiraju kukavice.

JEBA TE KOLNIK

-Štas’ se ti uvatija onog kolnika isprid rodne kuće don Lovre Katića.
-Koje kuće? Te kuće nema?! Ono je hotel.
-Aj ne pravi se blesav. Šta bubaš bez veze jer je kolnik i prije bija onoliki.
-Pa što?! Zar ne postoji pravilnik i zakon o prometnicama. Naročito u gradovima gdje je velika fluktuacija stanovništva i vozila. Zar svi nismo odgovorni da nam Grad bude uređen i uredan. Zašto se ondje kolnik drastično sužava i tako dovodi šetače u opasnost? Naročito sa dječjim kolicima i invalidima. Tko je krivac ako netko nastrada?
-Ono je njihovo i oni imaju pravo radit sa svojim što oće.
-I ti podržaješ da u prometnoj ulici ima zamka?
-Njihovo je!
-Slažem se, živija nered i grabež!