S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

VRIME NAKAZNOSTI I SPOMENA

Ante Tešija

 |  pro. 8, 2020

Birati teme u ovo posrano vrime nije baš teško. Ima toga toliko da dušmanin mirno spava. Naprosto nas zasipa sa svih strana da se čovik uplaši čin otvori oči poslin sna. A i san, bar kod mene, nije ništa bolji. Nikakva lipa štorija da me zaokupi u posebnom stanje, već se toliko te nakaznosti razaspe da si ujutro baš sritan što nije tako. No kad dođeš sebi, biva sve isto.

VRANJIC

Bija san vidit oni bili lancun što je nesritne vranjičane iznenadija kad su otvarali škure, valjda su mislili da još spavaju, da je to san, jer kud će toliko snjiga past i pokrit more, rivu i njihove dvore.

Pričati o tragediji jednog Bogom danog, odbačenog, malog mista postaje obično-dosadno ponavljanje pa ću se ovdje osvrnit na jednu sasvim malu rečenicu, koja oslikava našu osakaćenost, a koju san peška na nekom portalu di jedan vranjičanin sasvim ozbiljno, među ostalim, izjavljuje i ovo.

„Bili su nam gradonačelnik i župan dat podršku“.

Moran priznat da san se odma počeša iza uva i zbunjeno blenija u ekran kontajući što ovaj bidan čovik govori.

Bili i dali podršku. Ma zamisli ti? Za što? Protiv koga? E tu čovik popizdi i ko da želin da me čuje pa glasno izgovaran. Čoviče podršku kontra njih. Zar nije svjestan da su oni upravo karika u olovnom lancu kojim su nas vezali svojon bezidejnosti, trampavosti i zalutalosti na pozicije di se upravo imadu rješavati ovake stvari.

Onog trena kad se osjeti njihova iskrenost, kad javno pozovu svog premijera i vladu na odgovornost, kad stanu na čelo prosvjedne kolone, e onda postoji razlog da im se vjeruje. Kad pozovu sve odgovorne institucije, kad prekršajno prijave aktere zla, kad iskoriste svoj položaj u obranu nas sitnavelji, e onda postoji razlog da ih se nanovo bira i nastavi započeto.

Ali, ko će to rode. Ima tu posla a neda mi se i onda šta ja tu mogu?

A zapravo je kod nas izraženo pionstvo. Pion do piona, samo nijemo i poslušno sluša glas ozgara i ne daj Bože da mu pane na pamet iskorak ustranu.

RIKA

Netko je javno predložija da skupljamo račune kod kupnje pitke vode kako bi nakon bistrenja mogli podnit zahtjev VIK-u za naknadom. Nije ta luda.

Evo je Rika popizdila. Grmi i piči Jadranu, u neslano-slani ljubavni klinč, sva blatnjava i ljuta. Pija san tablete i zajeba se. Popijen čašu vode i utren me nešto u stomaku stegne. Ne bojte se, nije ništa opasno već je to oni osjećaj da bi moglo bit belaja. No ja san vlaško dite, navika pit vodu iz čatrnje, iz kamenica.

U životu čovika, pa i društva, poredaju se prioriteti. Naprosto tu nema preskakanja. Prioritet ovog podneblja od 500 000 duša koji su naslonjeni životno na oni izvor iz dnevnog boravka u našem Solinu, neki kažu Klisu, svejedno, jest pročištač. Toliko se puta to tražilo, još više puta obećavalo, evo, taman što nije, a izgledi su da ćemo još dugo nosat plastične boce u boršama.

Mene puno ne brine voda, ja pijen vino ma me muči kako popit pirule. Morat ću pitat doktora za mogućnost vinskog pomagala. Ko zna, znan jednog koji je tvrdija da ih guta uz rakiju.

A i neman sriću sa tom životnom potribicom. Neman je u Sevidu, neman je u Raduniću a ova u Solinu svaku malo zajebaje.

A pročištaš? Valjalo bi malo pročistit ove što obećavaju.

BLAGOSOV KUĆA

Domišljatost je usađena u svako ljudsko biće. Život toliko izbezumi tako da čovika tura u razne zgode di mu se valja snalazit kako bi olakša sam sebi.

Čudni su načini domišljanja, od smišnih do kriminalnih. Nema tu odabira. Cilj te tira a ti se snalaziš. Dolazi nam vrime velikog Blagdana, dani kad se porodice skupljaju, uz bogatu trpezu, da u miru podvuku crtu urađenog, doživljenog, kako bi na tim temeljima gradili novo u godini koja kuca na vrata.

Blagosov kuća je tradicija kojoj nema straja izumiranju. I neka je tako. Čovik valja da viruje, jer bez vire si ko isciđen limun. Zaništa. Vira u bolje, vira u bolji svjet, suživot na osnovama humanizma i novostvorenih vridnota. Vira je naprosto „hrana“ koja ne košta.

Ma ipak košta. Poruke izvana, javno poručene, daju razlog čoviku da se upita, mora li se i tako sveta stvar pretvarat u svetogrđe.

Najnovija poruka nekog svetog lica, da zbog nemogućnosti posjete svakom domu ima da se izvolimo sami pomolit, sami sebe i svoj dom blagosovit, a na poseban račun uplatit iznos. Koji iznos, koliki, komu i zašto, ako usluga nije izvršena?

Znam da ovaki komentari izazivaju i ljutnju kod nekoga. Pa što!? Nek izazivaju, sloboda izražavanja je Ustavom zagarantirana. Sloboda, bez vriđanja, je najuzvišeniji odnos čovika prema samom sebi, i društvu.

A ja se još uvik sićan javno iznesene tvrdnje, uvride, sa jednog visokog crkvenog mjesta kako su ljudi koji ne idu u crkvu, ateisti, bolesni.Čak, neizlječivo bolesni. To je uvrida kakvu triba izbjegavati a ovaj šesan apel spada u običnu ljudsku domišljatost koja tira osmjeh na ljudska lice.

A veliki Čarli Čaplin je reka. Dan bez osmjeha, zajebancije, izgubljen je dan.

BANDIĆEVE BANDALIJE

Dok ovo pišen iz drugog kantuna dolazi promuka glas svemogućeg Mile.

Ima neku konferenciju za tisak koja me ne zanima. One zapravo normalna čovika iritiraju. No, jebi ga, nešto te zaškaklje pa naćuliš uši.

Veli Mile. „Ja san se rodija u kraju di rađanjem donosiš veliku maturu“.

U pravu je naš velemoćni Mile. Tamo, u bratskoj Hercegovini, se ljudi tako rađaju. Sad, jel’ ćaća kupija na veleučilištu Mostar, Travnik, Vakuf ili Brčko, manje je bitno no oni sa tom diplomom dojedre u centralu svih hrvata i utren zauzmu pozicjun nedodirljivosti.

Odjedre oni i dalje od majčice Hrvatske. Oćete primjer, jer ne virujete. Eno, veliki Maminjo gre drito u Beograd da od mrske Crvene Zvezde stvori svitski klub.

To što on kani ni srbi nisu kadri prokljuvat. Vidit će kad ponovo pobigne u Međugorje.

ŠTEDNJA

Svitski stručnjaci tvrde, a ja in virujen, kako će sljedeća godina bit stravična i da će se na globalnom nivou desiti novo raslojavanje čovječanstva na još siromašnije i na još bogatije. Tako je čovik nasađen i tu nema pomoći.

Postoje i neki apeli da se ovi bogati malo smiluju i dadu milodare ogromnoj količini gladnih i obespravljenih. Bojin se da su oni gluhi na te „pizdarije“. Imadu oni pametnijeg posla.

Ostaje nam da šparamo, da se prema vlastitom takujinu drugačije ponašamo a da trbušinu naviknemo na režim posta. Ko društvu nam ostaje korištenje onog što imamo, zatvaranje pustih špina razbacivanja.

Prioriteti. Samo oni mogu biti vodilja za izlazak iz krize. Valja svu rashodovnu stranu stavit pod povećalo a sa prihodovnon bit u dobre i koristit svaku, i najmanju, mogućnost za premošćivanje šporkog potoka koji priti.

Di uštedit? Tamo di nisi obavezan davat. Naprosto nemaš i to da bude osnovni razlog. Svaki pismeni hrvat dobro znade koja lova curi priko granice. Znade se i za puste unutarnje adrese koje gutaju a zapravo nisu od neke posebne važnosti. Ma nikakve. Nakotilo se toga i samo zija.

Evo mene opet sa najsvježijim primjerom. O onih 1 500 000 kuna koje idu u maglu. Čovik naprosto da ne poviruje u takovu kombinaciju jer je toliko prozirna i iritirajuća. A što je još gore, imamo čvrste ugovore davanja onima koji su debelo bogatiji od nas.

I sve to samo iz jednog interesa. Zbog kesa odabranih kesađija.

IZBORI

Izbori su na pragu. Demokratska stečevina je tu pa nam ostaje da sami sebe zapitamo, što uradit onu nedilju od 07 do 19 sati?

Glupo je brljati išta o onima koji će se uredno stivat na glasačkim listićima, to je svačije pravo i svatko se može tamo nacrtat. Praksa pokazuje da su mogućnosti šire od samog svemira.

Ovdi je rič o onima koji su stivani u red sa kemijskon i osobnon. O njima je puno važnije diskutirat jer sve zapravo polazi od njih. Njihov odabir tura našu sudbinu u nekom pravcu. Oni su nositelji dobra i zla.

Mene posebno zanima što birač koji uporno bira loše ima kontra samog sebe. Zar ti čoviče nisi stvoren da ko jedinka jedriš kroz darovan život, da djeluješ u zajednici i pridonosiš blagostanju? Blagostanju, koje je moguće. A moguće je ako razmišljaš. Ako si svjestan svog značaja i odgovornosti.

Zašto blesavo prosipaš značaj koji imaš. Imaš ga izlaskom ili apstinencijom.

Zašto se naprosto ne upitaš prije neg’ zaokružiš? Recimo o ovom kandidatu. Nema trena kad u medijima ne vidiš njegov facu. Onako, blesavo nasađenu, iritirajuće dosadnu, bez ijednog normalnog obraćanja, a da nije laž, obmana, uvrida, molba i hvaljenje. Taj lik, koji se vozi u tri jahte odjednom, spava u više vila odjednom, koji ni za deset tisuća eura nagrade neće pogodit koliko ima auti visoke klase, koji ne panti cifru duga razasutim jadnicima koji su mu povirovali, koji predstečajni zakon koristi ko obrambeni „kineski“ zid, koji ne zna ime nezaposlenog rodijaka jer ga nema, kojemu porezni dug ništa ne znači, ma mu je važno da uvik na stolu ima janjetine, kapulice i don perinjona, zašto je taj lik zaslužan da mu upravo ti dadeš svoj jadni glas?

A ti, ti obični goljo, koji si sritan ako ti plaća sidne tri miseca poslin, ako ti fiat punto sutra upali, ako ti je dite koje si mukon školova našlo posal u kafiću, ako ti žena kuva savršen fažol sa smrdljivon jaretinon, zašto si naša baš njega da mu dadeš svoj skup glas?

Da si mu ga jer si idiot. Jer si toliko blesav da se bojiš pametno rasuđivat. Da si mu ga jer si opčinjen njegovim bogatstvom. Ma zašto prokleto misliš da te je on na dernecima prigradski betonski igrališta počastija žujon iz svog žepa. Budalo, počastija te onin što je bilo tvoje.

Kud okrenija da okrenija, glasaču moj, glasa oli sidija na kauču te nedilje od 07 do 19 sati, ti si jedini krivac za sve što nas je snašlo ili će nas snać.

I nek ti je tako. Jer ne može bit drugačije.

SPOMEN NA VELIKANA

V.Gotovac, velikan kud god okrenija smjer analize.

Nisan od oni’ koji lako padaju na veličine. Ne možeš me impresionirat ako ne pizaš. A Vlado je piza. Daleko san ja od ti’ veličina ma mi niko ne more zabranit da in se približin, da ih oćutin i sebe nagradin vičnon spoznajon da san ima kontakt.

-Dragi Vlado, pita bi te jednu stvar?-izreka san dok smo bili skupa sa njim na jednom druženju uz trpezu njemu u čast. A dopalo me, slučajno, da sidin uz njega.

-Pitaj.- odgovori kratko uz oni smješak koji privlači sugovornika i poručuje da mu je to drago.

– Ja san vam mlad političar, uša san u LS radi vas, pa me zanima što mu to znači livo i desno u politici?

-A to. Ajde malo razjasni?-bija je znatiželjan.

-Ovako. Čitan da su desno orjentirani samo oni koji su domoljubi, koji vole svoju Državu do besvjesti, koji naprosto ne dozvoljavaju da se identitet osakati i koji su spremni život „darovat“ za svoje ideale.

-Dobro. A livi?

-Da su livi onako malo rastreseniji, da im je najvažnije da u državi vlada pravda, da socijala bude izrazita, da se stvara klima suradnje sa drugima, različitima. Da se nacionalno poštiva ma ne na štetu drugih i na svoju. Nekako, da su prije za dijalog neg’ za pušku.-iznija san svoju „ekspertizu“ a da on ničim nije odava da ga ne zanima jedan pizdun iz Dalmatinske zagore koji se ita velikin ričima.

-Zanimljivo, zanimljivo, no što zapravo tražite da vam kažem?

-Ovo. Tko ste vi? Desničar oli ljevičar?

-Zanimljivo pitanje. Volija bi da ga potkrijepite nekim razlogom upita? Što vi mislite, gdje pripadam?

-Ovako. Kad čovik proanalizira vaš život, vašu žrtvu za našu Domovinu, vaš put intelektualca, pjesnika, zatvorenika koji je najlipše životne godine potrošija u borbi za pravu stvar, onda dolazi do zaključka da ste, po utrtim pravilima, desno. Ma kad čovik koji sve o vama znade promisli o silnoj humanosti, poštenju, moralu, socijalnoj osjetljivosti, borbi za međunarodni položaj Domovine nam, vašem vanvremenskim i vanprostornim porukama, vi ste, po utrtim pravilima, čisti ljevičar. Tko ste vi gospodine Vlado?

-Upravo to sve što si iznija.

-Livo ili desno?

-E to je tvoj odabir. Ne moj.

Spiza je stigla, nisan sam, te je sve krenilo u drugom toku a meni je dugo godina poza tega dragog susreta osta lipi spomen na velikana čija slika stoji u mom uredu i stat će dok god ja buden disa.