Zločin bez kazne ZP Izdvojeno

ZA POSLJEDICE SPREMNI

Katarina Baričić

 |  velj. 16, 2019

When you choose behaviour, you choose the consequences – Dr. Phil

Impulzivnost je gadna osobina. Ako si impulzivan, ili što bi se kod nas reklo „nagao“, mogu ti se lako dogoditi situacije da jedan trenutak nepromišljenosti plaćaš godinama, desetljećima. Imamo hrpu takvih primjera impulzivnih reakcija sa strašnim, dalekosežnim posljedicama. U prometu, na nogometnim stadionima, na štekatu splitske rive. Unutar 4 zida.

Zbog „trenutka nepromišljenosti“ netko je izgubio glavu, netko ostao invalid, netko istrčao na teren, netko uzvikivao zabranjene povike na stadionu, netko bacao baklje. Jedan nogometaš je propustio svoje zadnje prvenstvo, ono u Brazilu jer se nikako nije mogao suzdržati da viče baš ono što nije smio vikati. A nije bio za posljedice spreman.

Lako je pokušavati opravdati to bezumno stanje sa izgovorima „on ima kratak fitilj“, ili „nagao je, ali je dobar u duši“, ali ne može se pobjeći od posljedica.

Zašto ne možemo suzdržati i ne napraviti ono što može imati fatalne posljedice? Zar je tako teško stati i izbrojiti do 10, samo malo razmisliti?

Imamo primjere kad su takvi impulzivni pojedinci koji ne razmišljaju ugrozili cijelo društvo. Primjer toga su huligani u Splitu koju su u nedavnom incidentu vaterpoliste bacili u more iz niskih strasti, nacionalističkih poriva. Tako je cijeli grad postao žrtva njihove impulzivnosti. Split je postao taoc dva nacionalista kojima je napad na pripadnike druge nacionalnosti ultimativni oblik izražavanja. Jedan incident je dovoljan da grad postane obilježen rasističkim napadom. Onda ne pomaže ni rimski car, ni tradicija postojanja od 1700 godina, ni Rodrigo ni Bajamonti. Ono loše brzo zasjeni ono dobro.

Posljedice njihove naglosti mora plaćati cijelo društvo. A hoće li oni patiti zbog svog čina? Oni su se ispuhali, i bit će vjerojatno face u svom užem krugu. Cijenu njihovog ponašanja platit će oni koji nisu zaslužili.

Hajduk primjerice već godinama plaća kazne za takve pojedince koji se baš ne mogu suzdržati od toga da bace baklju u teren. Uzalud su sva apeliranja, molbe, onih nekoliko njih sa sjevera će tisuću i prvi put napraviti isto. Pravi navijači (koji ne nabijaju klubu ogromne račune svojim ispuhivanjem) bit će bjesni na takve i snosit će posljedice njihovog ponašanja kad klub dobije kaznu od mjeseca neigranja pred publikom. I gdje je tu pravda?

Engleska je riješila taj problem rigoroznim kaznama – istrčavanje na teren automatski se rješava sa 3 godine zatvora. Jedino nešto tako rigorozno može čak i ekstremno mentalno lijene osobe natjerati da razmisle prije nego što idu grlom u jagode.

Demon impulzivnosti

Što je to u nama tako destruktivnoi autodestruktivno da napravimo samoubilački potez? Taj kritičan moment mentalne lijenosti, fatalan trenutak nerazmišljanja. Mentalna lijenost da se razmisli kakve bi posljedice mogao imati naš postupak. Cini se nekako da bi oni huligani na stadionu bacili baklju ili uzviknuli „stari hrvatski pozdrav“, čak i da znaju da će ostatak života provesti u zatvoru. Taj impuls ih potpuno obuzme, kao zloduh koji je jači od njih. Moraju uzviknuti te 3 riječi iz Zajcove opere po cijenu života.

Kroz povijest se pokazalo da je puno lakše prepustiti se i slušati zapovijedi, bez obzira koliko one monstruozne bile. Jer, poslušnici se osjećaju da nemaju nikakve odgovornosti. Oni samo izvršavaju zapovijedi, prepuštaju se vođi. A baš takvi postupci, u kojima počinitelj izracionalizira da nema odgovornosti, su najfatalniji.

Najveći zločini počinjeni su zbog posluha, jer se kritična masa nije suprostavila autoritetu. Svi putevi vode do mentalne lijenosti, možda najvećeg uzročnika od svih zala. Da Hitlerovi poslušnici nisu bili toliko germanski disciplinirani u svom posluhu, ne bi bilo Drugog svjetskog rata, i sad ne bismo imali ovoliko problema s ustašama i partizanima.

Jednadžba je jednostavna – u paketu s određenim ponašanjem idu i posljedice tog ponašanja.

Oni koji su za dom spremni, moraju biti i za posljedice spremni.