Čovjek koji vjeruje u ono što radi, kad tad dođe do cilja. Onaj koji ne vjeruje, nikad se neće ni pomaknuti s mrtve točke.

Prosječnom laiku, čitatelju portala, žitelju grada pa i slučajnom prolazniku sav moj dosadašnji rad neodoljivo podsjeća na borbu s vjetrenjačama. Pitanja tipa šta ti to treba u životu, moja su svakodnevnica i nije da se nisam i ja sam stoput upitao jedno te isto. No isto to se upitao i svaki aktivist, zviždač, istraživački novinar pa opet ima nešto što nas pokreće, neka snaga koje ni sami nismo svjesni.

Ono od čega svatko tko se nečim bavi živi i šta u konačnici očekuje su priznanja, nagrade kao dokaz da sve to skupa ima nekog smisla. Tu su opet ove gore nabrojane kategorije ljudi u podređenom položaju, nagrade ili ne dolaze ili se mogu nabrojati na prste jedne ruke. A samo jedna je dovoljna, jedna gesta, jedan znak i mi opet dobijemo krila. Sve opet ima smisla, elan je tu, ideje se rađaju, krila se šire, za let spremni.

Upravo takva jedna “čestitka” sletila je na moju adresu u zadnjim danima prošle godine i izmamila mi osmijeh na lice. Oni koji pomnije prate moj rad, znaju da imam na desetke otvorenih sudskih frontova, većina ih ima zajednički nazivnik u liku i djelu sadašnjeg solinskog gradonačelnika.

On trče maratone po ulici, a ja po sudnicama. Oba sportaši, oba veliki potencijal.

Nema odustajanja.

U jednom od tih borbi, izvojevah pobjedu jer je Zagrebački sud presudio u moju korist, kontra Agencije za elektroničke medije (alfu i omegu svih medija Hrvatske) i uputilo jasnu poruku za daljnje sporove koji će, ne sumnjam, imati isti epilog. Jednu bitku sam dobio koja je odredila smjer u kojem će ići ostatak rata jer svi ti pucnjevi su pucnjevi u prazno, bezidejnost mu krasi taktiku, potezi unaprijed osuđeni na propast.

A ja s druge strane, pucam od samopuzdanja, jedan poticaj mi je bio dovoljan i sve opet ima smisla. Moja borba, koja je borba svih nas, se nastavlja. Kažu da jedna lasta ne čini proljeće, a bogami ni visibaba. Isto tako kažu da je vjesnik proljeća u Dalmaciji, Bosanac na mišalici. Ja bi na to samo dodao kako je vjesnik proljeća u Solinu ovaj dobiveni sudski spor.

Kako je krenilo, jedan od nas dvojice neće dočekat duge rukave. Razlika je u tome šta ja mogu cijelu godinu u kratkim. Bar mi je toplo oko srca.

Bolju čestitku nisam mogao poželjeti.