S’moje strane pogleda ZP Izdvojeno

ZAJEDNO MOŽEMO SVE, RAZJEDINJENI NIŠTA

Ante Tešija

 |  lip. 3, 2023

BRAVO, PRVI PUT

Grad Solin, gradsko poglavarstvo, se konačno dositilo da im je za petljat se.

Već dugo pišen o zapuštenosti pojedinih privatnih parcela u samom srcu našeg lipog grada. Odusta san, ma je očito da tema nije bila uzaludno spominjana.

Ova najava nije baš pojmljivo sročena, više se radi o molbi neg’ o zahtjevu te san siguran da neće polučit neke velebne rezultate. Samo sankcija problem rišava!

Već dugi niz godina po sredini Hektorovićeve ulice postoji zapuštena parcela čiji se vlasnici nalaze u Vranjicu, a kojih uopće nije briga za tu parcelu te po logičnosti stvari tu stoluje otpad gdje se „rađaju“ štakori, zmije i ostala gamad. Grad znade tko su.

Eto prve šanse da se iskaže ozbiljnost ovog projekta.

Grad Solin je naš životni prostor. Grad je naš dom, naša svakodnevnica i naše staranje. Vara se svatko ako i pomisli da se svaki njegov stanovnik nema pravo petljat, poručivat, tražit, osuđivat, predlagat, jer je sve to u službi zajedništva koje bi nam tribalo bit prioritet.

Predlažem sljedeće. Oformite jednu neovisnu, gradsku, komisiju koja bi u zadatak dobila điravanje po svim kantunima našeg grada, sinjavala, razgovarala, biljužila i utjecala na vlasnike smrdljivi oaza koje nam izgled grada, i naš život, ćine bedastim.

Nema tu prisile. Razgovor sve rišava. Pomoć onima koji sami ne mogu, dat ruku, uvjeriti ih, i eto nam novog izgleda na čast i gušt.

A jednom davno, u oni „mračni“ zeman u čarobnom Supetru, milicajac Mate je oša u penziju. Gradski oci se dositili i dali Mati dodatni zadatak znajući iz iskustva kako će ga on obavit na svoje, i svih, zadovoljstvo. Mate je dobija riješenje da može pisat prijave svakomu ko se usudi svojom rabotom oskrnavit ijedan dil turističkog bisera. Svako jutro, popodne, noć, naš Mate je obilazija ulice grada, parkove, plaže, ma sve kantune, i di bi sinja problem tot je Mate. Bi san jednon prisutan.

-A ča je ovo ovod nesritni Bepo? Ča si ovo prosuja na ulicu?

-Dove mi je Vice tamićon nulu, potribujen je jerbo nalivan pinku zida tamo pozadi. A di ću iskrcat vengo ovod?

-Jemaš dvi ure vrimena da ovo pribaciš unutra, pometeš, jer neću da se jedno zrno vidi. Najboje da sad dica gredu ode se igrat. Jes razumi!?

Bepu ni tribalo dvi, vengo jedna ura da bi ulicu doveja u staro stanje.

Mate je bi oni faktor koji je svoju obvezu poštiva a bome i supetrani njega.

Imamo li mi u našem gradu takovog Matu?

Poziv je lipo sročen, konačnost je bitna.

BRAVO, DRUGI PUT

Naš mladi dogradonačelnik se često putem društvenih mriža obrati nama, svojim sugrađanima, sa kojom pametrnom.

Zadnje što san zapazija jest njegovo učešće na predavanju Matta Cripsa, na temu kako da čovik pomogne samom sebi. GREEN FUTURE.

Čovik nam je iznija ono što odavna sami znademo.Ne krećemo se, ne družimo se, nezdravo živimo.

Rješenje, po njemu. Posadite više stabala,, smanjite broj automobila u centru, više javnih površina za šetnju, igranje. Rješenja su jednostavna. Ali! To „ali“ je kočnica.

Mladi dogradonačelnik razborito zaključuje kako naš Solin ima tu mogućnost zbog prekrasne prirode i kulturne baštine.

Baš tako. Sve u funkciji održivosti i samog čovika. No mene muči praksa koja se ponavlja. Volin protegnit noge, zdravo je, pa usput zapažam da se zapravo dešava suprotno.

Nailazim na stambena zdanja di je zelenilo neprimjetno, nestaju slobodne površine, parking mjesta su nedostatna, šporka i zbijena, kontejneri prekrcani smećem, trava pokošena otkriva smeće koje se ne kupi.

Nema plana, nema smislenog rasporeda, stihija, pa šta bude da bude.

Zato dragi Ivica krenite, tražite pomoć, podršku. Star san i bolestan ma na svaku ću se akciju odazvat.

BRAVO, TREĆI PUT.

Priko puta don Lovrine rodne kuće, dok su bageri nemilice rušili vace, niki vridni gazda, niki vridni majstori su prionuli poslu da bi danas na ulazu u centar Solina sjala kuća iznimne lipote i vridnosti.

Čujen i da su konzervatori tu bdili, savjetovali, tražili i pomagali!?

Što in bi, zar in je bilo zabranjeno da bace pogled preko ceste, da otvore svoje knjige i skuže blud. Nije li im to u opisu radnog.

U prizemlje kamene lipotice, na izuzetno zanimljiv i privlačan način ponuđen nam je butig o’ vina MONS AURES WINES sa vridnin i primamljivin buteljama vina iz vinograda naše prekrasne Domovine.

Te mikro pozicije bi valjalo uvaljat u praksu razvitka našeg grada, oplemenjivat svaki kantun, kako bi i gost rado dolazija znajući da ga čeka udobna posebnost.

Samo to triba znat privest u dila, triba bit svjestan odgovornosti i nadahnut da svoje javno djelovanje uložiš u zajedničko.

Ako krenemo puten poruka ova dva prethodno napisana pasusa, možda i stignemo do cilja.

SRAMITE SE, PRVI PUT

Na čelu ŽUC-a i ŽC-a su dva lika koji sa cestogradnjom nemadu nikakvu dodirnu točku.

Likovi su zalutali u prostor i vrime. Što kriti, politika, ona pokvarena ih je uhljebila na te iznimno odgovorne pozicije. Politika dugogodišnjih partnera na županijskom nivou.

Čim su jedan novinar bez prakse i jedan strugač ruzine u škveru zaslužili fotelje sa kojih im se guzice ne miču. Oni i cestogradnja su ko magarac i laptop. Iz sulude uvjetovajuće kombinatorike zapasaše svoju sigurnost a nas gurnuše u nesigurnost.

Ježim se pomisli kad triban krenit ka Trogiru.

Danas, uprav sad čitan da se od Kaštila do križanja Plano razasula kolona auta od 4 ( četiri ) kilometra. To prokleto raskrižje nas tare već desetine godina iako je prostor slobodan za kreaciju modernog i učinkovitog prometovanja.

Razlog je što su guzate fotelje odlučile da se započmu neki cestovni radovi taman kad su se gosti sa sjevera zaputili na odmor, da nam zauzmu postelje i izazovu Premijeru smješak na lice dok nam sa tv ekrana poručuje da će i ova sezona bit bajna.

I bit će, samo što ćemo mi koji smo zaslužni za to stenjat, psovat i preznojavat se zbog nemara i uhljeba koji nisu dostojni niti da koze vode na pašu.

SRAMITE SE, DRUGI PUT

Vraćadu se bidni ljudi iz afričke traume di su bili zbog plemenitog dila spašavanja ljudskih, dičjih, života.

Veliki Vlado Gotovac je davno tumačija da je svaki život na kugli zemaljskoj istih vridnota te da ako se samo i jedan uništi ta kugla nije vridna spomena.

Ne ulazin u proceduru, ne znan istinu, ma virujen sudu i sutkinji iz Namibije da su ljudi zakonito čisti a iza usvajanja se krije plemenitost i dobrota.

Sad će krenut medijska haranga oko svega i svačega. Sad ćemo se načitat i nagledat informacija i poluinformacija o ovom sasvim jednostavnom naumu.

Sad će u prvi plan medija uletit i beštija koja već dugo prostači javnim prostorom. Idiot koji se odvažija zagorčavat drugima život.

Nek se srami svaki medij koji uopće spomene njegovo ime jer on zapravo sve i radi da bude u fokusu interesa.

Sramota je malo za reć onima koji su mu davali glas, koji su ga poticali da javno bludniči a ako ovo nije za „smaknuće“ iz javnog prostora onda smo ga gadno zasrali.

SRAMITE SE, TREĆI PUT

Psi laju, divljaci ne haju.

Bidan narod sa Brda, koji graniče sa uvalon Sjeverna Luka, di se nemilice istovara, pretovara, otpad, nanovo traži zaštitu ma to nitko ne obadaje.

Varaju se svi, pinkicu dalje, koji mislidu da su pošteđeni otrova, jer taj vazdušni otrov nemilice traži žrtve.

Možeš svoj glas dizat do besvjesti, možeš galamit, psovat, tražit, apelirat, đaba ti. Bezopasan si. Nisi in bitan, nisi in pritnja.

Sve do onog trena dok blokade ne uradidu svoje. Sve do onog trena dok se odgovornima ne pokuca na vrata.

Jer.

Jer čovik po Ustavu ima pravo na zdrav život. Seren vam se na sve profite, zarade, neone, statistike i rast BDP-a ako niste, nismo, kadri provodit Ustav.

Hrvat je ponosan. Hrvat je hrabar. Hrvat je human.

Di je pogreška?

DONIRAJTE, NE KUPUJTE

Čitan, ne virujen, smijen se, zajebajen se, vjesti kako će naša domaja uvozit spermu.

Zašto, koji je razlog? Ne razumin se u tu tematiku ma me zbunjuje.

Znači li to da kad se upotribi ta uvozna tekućina da više tu nema orginal hrvata? Znači li to da će se po hrvatskim maternicama „uzgajat“ sasvim drugačije narodnosti.

Zamislite niki šalter u medicinskoj ustanovi.

-Dobar dan.

-Dobar dan, izvolite.

-Mib’ naručili spermu.

-Ok. Recite. Što bi vi? Koju nacionalnost? Imamo engleze, njemce, švede, francuze, španjolce, talijane, više vrsta azijaca, imamo i indijance, afrkance a i desetak doza sa Filipina.

-Mib’ da bude crnomanjasto. Pošto je doza?

-Sto eura za ove kulturnije, stare, narodnosti. Malo manje su ostali.

-Imal’ iz Hercegovine?

-Ma dajte…

-Dajte nan onda španjolsko.

I onda će sutra grmit „domoljubi“ kako nikako nebi smili uvozit srpsku spermu.

Šta će ti smrtni neprijatelj! Diš to vraćat.