ZAGORO MOJA
Ante Tešija
ZAŠTO SE JA MORAM SRAMIT?
Ante Tešija
Foto: SL (arhiva )
Gledan foto sa Zlopolja od 03.lipnja 2019 g. gdje smo se nacrtali ja i plavi vodo hidrant, taman prije dolasta delegacije iz Splita i puštanja mlaza vode u zrak.
POVEZANI ČLANCI:
U OGORJE DOCURILA VODA U RADUNIĆU STRUJA
Gledan i sramin se što san taj dan bija u tom društvu.
A vodila me samo znatiželja i ništa drugo.
Raspizdili se govornici, naslikavali, cvali i tumačili kako su sad konačno začepili usta nama nevirnicima u taj projekt. Šaroliko društvo iz SDŽ-a, Općine i VIK-a su potom krenuli na lokaciju di se saždera pršut, sir, polokilo vino i pivo kod poštenog Jale. Sram me što sam i tu bija, što sam pomoga dat legitimitet toj prevari i ruganju sa mojim ogorskim narodom.
Sram me naivnosti koju san iskaza jer san pinkicu povirova da je i to moguće.
Vrime prolazi, hidrant nesta, šahte otvorene a cjevi razmaknute. Sve dočarano video uratkom.
Kakav to može bit čovik koji laže i vara? Što je sa tim likovima kojima ništa nije sveto? Imadu li oni ogledalo doma, pogledaju li se digod i zasrame?
Nakon „derneka“ oko puštanja vode, susreja san nekoliko stanovnika Ogorja i uz znatiželju priupita za njihovo mišljenje. Svi redom su iskazali nepovjerenje uz tvrdnju kako je to samo još jedna u nizu prevara.
Ne da mi se dalje prćkat, provjeravat i tražit razloge, jer oni uvik imaju dežurno opravdanje, za ovako gnjusnu prevaru, ma mogu uputit poruku da su stvarno jadnici kad se poigravaju sa sudbinama napaćenog podsvilajskog puka.
Evo ih ponovo na listama, smijulje nam se sa plakata, ekrana, novina, smišljajući nove poruke-prevare. Ne bi se čudija novom izletu do Zlopolja i novom puštanju mlaza bistre vode a silno bih volija da saznam za taj datum jer bi i sam doša sa porcijom uvreda koje zaslužuju.
Svaki narod pod demokratskom kapom može, i mora, podarit „pohvalama“ svoje predvodnike koji na krilima populizma i laži traži pažnju i povjerenje. Vara se svatko ko kaže da je najbolje šutit. I trpit. Zašto pobogu trpit? Trpljenje je gnjusna ljudska osebina pothranjena strahom kojega smo sami proizveli. Alo kume, nisan ti da glas da sereš po meni i mojoj sudbini. Nisan ti da povjerenje da mi se rugaš i sereš po stvarnosti. Znan, nisan svemoguć da minjan ma mi je silno stalo do vlastita dostojanstva i dozvoli lolo da ti u brk kažem kako si od mene uspija dobit naramak prostoće.
Proteći će još pusto vrimena dok moj kraj okusi bistru vodu sa izvora. Kišnica je naša sudbina. Proteć će još puno vrimena dok ne siđete iz samara rage koju mamuzate. Vama je na toj ragi lipo jer vi lipotu ljudskog života ne kusate. Da vam je do lipote potrudili bi ste se ukrcat u normalu i zajedno sa nama pridonit „popločavanju“ nove- moderne staze napretka.
Ali vi ste osakaćini mnogo čime. Vi koji varate sa mlazom vode, vi koji se bez problema vraćate na posranu „bojišnicu“ sa novim mlazovima, ne pripadate bistroći. Mutna voda je vaš izvor sriće. Jedino mutnoćom ste kadri plivati.
Nemojte više dolazit u Ogorje. Ne trudite se lagat nanovo jer ste diplomu laganja uspješno obranili. Ostavite krš, draču i osušenu granu da se ko i do sada bave sami sobom. Opsta je ovi narod i opstat će. Ne triba nam „vaša“ voda jer nismo navikli piti tako skupi koktel koji ste uspili izmišat. Smrdi. Opako smrdi.
Nemojte dolazit po glasove. Mogli bi čuti neke greze riči koje zaslužujete. Jeste vi cjepljeni na sve te grezoće no poštedite si barem benzina kojeg čuvajte za bušenje Kozjaka.
Korak je najveća ljudska potriba. Bez koračanja si samo obična stvar. Ma koračati nije samo micanje nogu, naprid i nazad. Koračanje je životna filozofija. U njemu je satkana sva istina opstanka i smisla. Korak negdi vodi. Miljun je pravaca, miljun je razloga kretanja, a na tebi je da pogodiš smjer.
Nije svejedno dokoraknut u septičku jamu ili u bistri izvor.
