Istina je listina ZP Izdvojeno

ŽIVOT VANKA

Kralj Sunca

 |  stu. 25, 2020

Foto: Petar Grimani

Nakon kratke stanke, evo se opet.
Intezitet životnih zbivanja zadnjih dana odvuka me od slova i od meni drage, pisane ispovidaonice.
Nije to ništa strašno, dragi svitu, jer riječi su ionako posljedica proživljenih akcija i djelovanja.
Čak i kad ih pojedinac koristi samo u “neophodne” svrhe, ne znači da ne saznajemo ništa o osobi.
Govor tijela sugerira detalje koje individua ne triba izgovarat niti pisat.
Neko ko je rječit, pronalazi više načina za oblikovanje misli, no to ne znači da nužno otkriva svoj karakter išta više od prethodnog primjera.
Moguće da poriv za pisanjem nastaje kao manifestacija nedovoljno direktnih istupa u pokretu.
Kod mene to nije slučaj, jer kretnja mi je itekako prisutna u izričaju.
Dakle, pravilo je da svako određuje pravila za sebe.

Čini mi se da je ovaj tjedan rezervian za slušanje, rezultat čega je i ova kolumna.
Iskustva ne zapisujem istog trena kad su proživljena, jer od proživljavanja do artikuliranja prođe neko vrime.
Važno je integrirat informaciju u trenu osluškivanja, pripoznat njenu istinitost i logiku, samo tada je primjenjiva za osobni rast.
Citiranje mi je manje bitno.

Nije jednostavno simplificirat ili sažet priče koje san sluša proteklih dana ali zasigurno se esencija svake štorije nalazi na tvrdom disku mekanog organa.
Mogu spomenit da se na kraju studenog moj život i život mojih sugrađana nalazi vanka.
Sunce nas i dalje boja svjetlosnim zrakama, pruža nam mogućnosti da se ispoljavamo na otvorenom prostoru, razotkriva nas i podiže razinu svjesnosti bar do balkona na kojen sidin.

Siguran san da Splićani više viruju Suncu nego ekipi koja sidi u klimatiziranom uredu i određuje koordinate kretanja.
Nema zapadni svit na umu dišpet i samosvijest “prosječnog” dalmatinca, koji svojin “tvrdin” stavom iskače izvan okvira kontrole.
Može se reć da Splićani i nisu neki slušači, bar kad su pravila igre u pitanju.
Nije to od jučer tako, kontra mraku je odavno tetovirana u tkivo našeg grada.
I neka je, jer bez obzira na mekoću mediteranskog života, temperament je mehanizam koji osjetno podiže razinu aktivnosti i vitalne energije.

Baš ka trnje ruži!